Smisao života oduvijek je bio tema koja intrigira i inspiriše ljude svih kultura i generacija. Ipak, unutar tog pitanja krije se još jedno suptilnije, ali jednako važno: razlika između postojanja i življenja. Šta to znači zaista živjeti, a ne samo postojati?
Postojanje je u svom suštinskom obliku jednostavno preživljavanje, proces prolaženja kroz dane bez dublje refleksije ili svjesnosti. To je stanje u kojem se svakodnevica svodi na rutinu, zadatke i obaveze koje ispunjavamo jer se od nas to očekuje. U takvom načinu života, ljudi često gube osjećaj svrhe i značenja, prepuštajući se automatizmu svakodnevice. Oni su tu, fizički prisutni, ali psihološki odsutni.
Nasuprot tome, živjeti znači biti u potpunosti prisutan, osjetiti svaku emociju, svaku promjenu, svaki trenutak. Živjeti znači biti svjestan svog postojanja, svjesno kreirati svoje iskustvo i donositi odluke koje proizlaze iz unutrašnjeg osjećaja svrhe. Živjeti znači pronaći balans između onoga što radimo i onoga što nas ispunjava.
Psiholozi su često isticali da je smisao života usko povezan s našom sposobnošću da prepoznamo i cijenimo trenutke radosti, patnje, ljubavi i tuge. Naše emocije su ključni pokazatelji onoga što nam je važno i čemu težimo. Kada smo usklađeni s našim unutrašnjim svijetom, kada prepoznajemo i prihvatamo svoje emocije, tada zaista počinjemo živjeti. To je trenutak kada se oslobodimo okova prošlosti i strahova budućnosti, te u potpunosti uronimo u sadašnji trenutak.
Življenje, dakle, nije nešto što se može postići jednostavnim slijedom koraka. To je proces koji zahtijeva svjesnost, introspekciju i volju da se suočimo s vlastitim ograničenjima. U tom procesu, mnogi ljudi pronalaze svrhu u kreativnosti, u stvaranju nečega novog, u doprinosu zajednici ili u duhovnom putovanju. S druge strane, postojanje često znači povlačenje u zonu komfora, izbjegavanje rizika i promjena, te prepuštanje inerciji.
Jedan od ključnih elemenata življenja je preuzimanje odgovornosti za svoj život. To podrazumijeva da prihvatamo da su naše odluke, čak i one koje nam se čine beznačajne, oblikovale našu stvarnost. Kada prepoznamo ovu odgovornost, postajemo svjesni moći koju imamo nad svojim životom. Ova svjesnost nas potiče da biramo puteve koji nas vode prema ispunjenju i radosti, umjesto da se zadovoljavamo minimalnim.
Živjeti znači imati hrabrosti suočiti se s neizvjesnošću, s bolom, s gubitkom, ali i s ljubavlju, sa strašću i s radošću. To znači otvoriti se za sve što život nudi, bez straha od nepoznatog. Postojanje, s druge strane, često znači zatvaranje u sigurne okvire, izbjegavanje rizika i održavanje statusa quo.
U konačnici, razlika između postojanja i življenja svodi se na naš odnos prema svijetu i prema sebi. Živjeti znači biti autentičan, iskren prema sebi i prema drugima, biti otvoren za promjene i prilike, te svjesno birati kako ćemo provesti svaki dan. To znači i prihvatiti da život nije uvijek lak, ali je u svojoj suštini prelijep i vrijedan truda.
Smisao života, dakle, nije nešto što nam je dato, već nešto što sami kreiramo kroz svoje izbore i iskustva. Razlika između postojanja i življenja je u tome koliko smo spremni uložiti sebe u svaki trenutak, koliko smo spremni istražiti dubine svog bića i koliko smo hrabri da budemo svoji, bez obzira na okolnosti. Živjeti znači otkriti tu snagu u sebi i iskoristiti je za stvaranje života koji ima smisao, ne samo za nas, već i za one oko nas.
