Godina iza nas bila je prekretnica za mnoge ljude koji se bave komunikacijama. Promjene vlasničke strukture, ubrzana primjena novih tehnologija i umjetne inteligencije, te stalna potreba za prilagodljivošću – sve su to faktori koji su oblikovali ovu godinu. Naša današnja sagovornica, Milka Stanivuković, PR Manager u Banjalučka pivara doo ističe da upravo kroz izazove otkrivamo nove mogućnosti, jačamo profesionalni kredibilitet i učimo kako sačuvati autentičnost u svijetu koji se brzo mijenja.

Biti žena u komunikacijskoj industriji danas znači imati snažniji glas, oblikovati narative, graditi odnose povjerenja i promovisati društveno odgovorne prakse. Izgradnja autoriteta, dosljednost, smirenost i strateško razmišljanje postaju ključni alati za uspjeh. Istovremeno, važnost balansiranja tehnologije i ljudskog pristupa naglašava da inovacije trebaju biti saveznik, a ne zamjena za autentičnost.

U ovom izdanju WomanComm otkrivamo kako profesionalke preobražavaju izazove u lekcije, frustracije u prilike, a promjene u novu snagu – i kako upravo taj lični pečat postaje temelj dugoročnog uspjeha.

Koji profesionalni trenutak iz ove godine vam je bio najizazovniji – i šta vas je naučio?
Bilo ih je mnogo, ali izdvojila bih promjenu vlasničke strukture, koja je svakako bila jedan od najizazovnijih, ali ujedno i najuzbudljivijih profesionalnih trenutaka koje sam doživjela ove godine.
Nakon dugogodišnjeg iskustva rada u različitim sistemima, navikla sam na promjene ovog tipa, pa sam i ovu situaciju doživjela kao veoma pozitivan profesionalni iskorak i mogućnost da steknem nova znanja.
Ovo iskustvo me je podsjetilo koliko je važno ostati otvoren za promjene i biti spreman na stalno preispitivanje načina na koji komuniciramo i gradimo odnose povjerenja. Novi način komuniciranja sa ključnim javnostima i prilika da proširim svoj rad na promovisanje drugačijih korporativnih vrijednosti i modela rada uvijek je dobra prilika za rast i dalji profesionalni razvoj.

Šta je u komunikacijskoj industriji ove godine najviše promijenilo način na koji radite?
Radim u timu sa veoma mladim ljudima kojima je upotreba novih tehnologija nešto što se podrazumijeva, pa kad ste u takvom okruženju, neminovno je da i vi posegnete za značajnijom upotrebom takvih alata. Htjeli mi to prihvatiti ili ne, primjena umjetne inteligencije kao sastavnog dijela svakodnevnih procesa najviše je promijenila način na koji radimo – svi mi u komunikacijskoj industriji. Lično smatram da ne treba imati otklon prema novim tehnologijama, ali ih posmatram prvenstveno kao alat koji nam pomaže da poboljšamo i unaprijedimo naš rad, a nikako da ga u popunosti zamjeni. Kada se koristi na pravi način, nova tehnologija zaista može donijeti brojne prednosti i postati vrijedan saveznik u unapređenju našeg rada.

Koju lekciju iz 2025. nosite sa sobom u narednu godinu?
Nastojim da svaku promjenu koja me zadesi u životu gledam kao priliku za učenje i razvoj novih sposobnosti. U protekloj godini sam spoznala i da nikad nije kasno da napravimo radikalne promjene u svom životu, jer sam tačno to i uradila – i nikad se nisam bolje osjećala. Često je neophodno da dođemo u neku vrstu frustracije kako bismo se odvažili na promjene te vrste i napravili „korak koji mijenja stvari“. Svima nam se dese teški trenuci, ali važno je ne očajavati, već ih preokrenuti u svoju korist.
Na profesionalnom nivou, uvidjela sam da sam još uvijek spremna za nove poslovne izazove i da iz svake prilike mogu da naučim još mnogo toga. Iz iskustva znam da onog trenutka kada prestanemo biti otvoreni za promjene, tada i naš profesionalni razvoj dolazi do stagnacije. Trudim se da u poslu budem fleksibilna i da zadržim pristup otvorenosti ka novim iskustvima u radu.

Da li je ova godina više tražila bržu prilagodbu ili autentičnost – i zašto?
Rekla bih da je tražila oboje, ali ipak u nešto većoj mjeri prilagodljivost. Ova godina za mene je predstavljala istovremeno i izazov i priliku, jer je zahtijevala da brzo razumijem nove prioritete, dinamiku i očekivanja koja su došla sa promjenom vlasničke strukture. Ipak, upravo kroz taj proces prilagođavanja još jasnije sam osvijestila koliko je važno zadržati autentičnost. Ona je temelj povjerenja i profesionalnog kredibiliteta, ali i nešto što dugoročno ostavlja trag – čak i u najdinamičnijim poslovnim okolnostima. Upravo autentičnost daje lični pečat našem radu i smatram da na tom polju ne treba praviti kompromise. Nezavisno od okolnosti, autentičnost je ta koja nas izdvaja iz mase i omogućava nam da izgradimo kredibilitet.

Šta danas znači biti žena u komunikacijskoj industriji – u odnosu na prije nekoliko godina? Osjećate li da se glas žena danas više čuje?
Biti žena u komunikacijskoj industriji danas znači imati više prostora, veću vidljivost i snažniji glas nego prije desetak ili petnaest godina – ali i dalje uz određene izazove. Razvoj digitalnih platformi i društvenih mreža dao je ženama direktan kanal komunikacije, bez posrednika. Uprkos promjenama, ima još mnogo toga što bi trebalo unaprijediti, jer još uvijek imamo pojavu da su žene rjeđe na izvršnim funkcijama. Često se od nas očekuje veća emocionalna inteligencija i „meke vještine“, dok se strateško liderstvo još uvijek stereotipno vezuje za muškarce. Ipak, pozitivno je to što žene danas aktivno učestvuju u donošenju odluka, oblikovanju narativa i redefinisanju standarda u industriji. Sve više imaju ključnu ulogu – ne samo kao učesnice, nego i kao kreatorice promjena. Određene kampanje su pokazale i koliko snažan može biti kolektivni ženski glas. Nastupilo je vrijeme kada nije dovoljno da se glas žena čuje, već je neophodno i da se ozbiljno shvata.

Šta mislite da žene u komunikacijama rade posebno dobro, a o čemu se premalo govori?
Žene u komunikacijama rade mnogo toga ne samo dobro, već čak i izuzetno dobro, ali se neke ključne vještine i dalje izdvajaju kao posebno karakteristične. Jedna od tih jeste izgradnja autoriteta uz smiren pristup i konzistentnost, bez potrebe za agresivnim nametanjem svojih stavova. To se rjeđe prepoznaje kao liderstvo, iako ima snažan efekat.
Teme poput rodne ravnopravnosti, transparentnosti, balansa privatnog i poslovnog života danas su legitimne poslovne teme, a ne „sporedna pitanja“. To je značajna promjena u odnosu na period kada se o tim stvarima govorilo znatno tiše ili isključivo interno.
Žene kontinuirano ulažu u odnose s medijima, zajednicom i internim timovima, što dugoročno donosi stabilnost i kredibilitet, kao i dosljednost u građenju odnosa. Ne bih rekla da muškarci nisu empatični, ali u korporativnim i institucionalnim komunikacijama žene su često te koje su ključne u prevođenju složenih tema u jasne, ljudima bliske poruke.

Koji trend u komunikacijama i marketingu vas raduje, a koji vas pomalo brine u godini pred nama?
U komunikacijskom domenu i marketingu posebno me raduje što sve više uočavam upotrebu društveno odgovornog marketinga i marketinga povezanog sa društvenim ciljem. Drago mi je što se kompanije sve više odlučuju za strateški pristup u primjeni društvene odgovornosti i što se sve više uočava iskorak od perioda kada se društveno odgovorno djelovanje kompanije ogledalo samo kroz prizmu filantropskog djelovanja u vidu različitih tipova donacija ka široj društvenoj zajednici.
Moram priznati da, iako je neosporno poboljšala i unaprijedila način rada, pomalo me brine pretjerana primjena vještačke inteligencije u komunikacijama, jer primjećujem pojavu da komunikacija poprima šablonski i neljudski karakter, što ni u kom slučaju ne bi smjelo da se desi. Smatram da je od suštinskog značaja da na pravi način balansiramo upotrebu tehnologije i pri tome zadržimo svoj autentičan pristup. Pretjeranom upotrebom AI zasigurno riskiramo da izgubimo onaj ljudski karakter koji je u komunikaciji od suštinske važnosti. Zato smatram da je najvažnije da, uprkos digitalizaciji, uvijek zadržimo ljudski pristup koji nam daje autentičnost.

Šta biste voljeli da saradnici bolje razumiju o komunikacijama i marketingu u suradnji sa vama u narednoj godini?
Voljela bih da saradnici još jasnije razumiju da, ukoliko nam je cilj da projekat bude uspješan, komunikacije i marketing moraju biti uključeni od samog početka, a nikako samo kao “završni korak”, jer u tom slučaju krajnji efekat nije ni približno toliko uspješan. Najbolje ideje često izgube dio svog potencijala kada se o njima počne razmišljati tek u fazi predstavljanja javnosti. Kada smo uključeni ranije, možemo uticati na to da poruka bude jasna, autentična i usklađena sa vrijednostima kompanije. Upravo takav pristup, gdje se od samog razvoja ideje pristupa marketingu i samoj komunikaciji, donosi najkvalitetnije rezultate.
Pored toga, smatram da je od suštinskog značaja da na svim ključnim projektima radimo zajedno sa svojim saradnicima. Kada pristupamo radu otvorenim i strateški usmjerenim pristupom, rezultat nije samo „dobra kampanja“, već jasna, snažna i vjerodostojna priča koja gradi povjerenje i stvarnu vrijednost i za kompaniju i za naše partnere i saradnike.

Koju promjenu priželjkujete – u industriji ili u vlastitom profesionalnom razvoju?
Priželjkujem industriju koja više cijeni kvalitet razmišljanja od brzine reakcije i površnih rješenja. Voljela bih da komunikacije ponovo dobiju na dubini – da se strategija, etika i dugoročna odgovornost stave ispred kratkoročnih efekata i „instant“ vidljivosti.
U vlastitom profesionalnom razvoju želim više prostora za promišljen rad, mentorstvo i razmjenu znanja, te uloge u kojima mogu istovremeno graditi rezultate i doprinositi razvoju ljudi oko sebe. Vjerujem da je zrelost u karijeri upravo u toj ravnoteži – između ambicije, smisla i uticaja. Što se tiče mog profesionalnog razvoja, želim da više doprinesem razumijevanju odnosa s javnošću kroz predavanja i mentorstvo studentima koji izučavaju Odnose s javnošću.

Koja je Vaša omiljena knjiga, izvor inspiracije ili strategija koja Vas vodi u poslu?
U različitim fazama života inspirisale su me različite knjige, pa mi je teško izdvojiti samo jednu. U mladosti su to bili Selindžerov „Lovac u žitu“, „Proces“ Franca Kafke i „Sofijin svijet“ Justejna Gordera, dok su kasnije snažan uticaj na mene imale Orvelova „1984“ i „Djeca ponoći“ Salmana Ruždija.
Prošle godine sam se, nakon mnogo godina, ponovo upisala u gradsku biblioteku i vratila svojoj velikoj ljubavi – čitanju. Taj povratak knjigama bio je i povratak sebi. Posljednja knjiga koju sam pročitala, a koja je na mene ostavila posebno snažan utisak, jeste „Stoner“ Džona Vilijamsa – tiha, nenametljiva priča koja me podsjetila koliko su istrajnost, unutrašnji integritet i posvećenost često nevidljivi, ali presudni, kako u životu tako i u karijeri.
U poslu me najviše vodi iskustvo koje sam godinama gradila kroz različite izazove i projekte. Shvatila sam da se najveći pomaci dešavaju onda kada ostanem dosljedna sebi, ali i spremna da učim i prilagođavam se. Kao izvor profesionalne inspiracije često navodim knjigu „Good Works!“ autora Filipa Kotlera, Nensi Li i Dejvida Hesekijela – svojevrsnu Bibliju za sve koji žele da društveno odgovorna načela integrišu u komunikacijsku i marketinšku strategiju.

Što biste poručili mladim ženama koje žele graditi karijeru u marketingu i komunikacijama?
Mladim ženama koje žele graditi karijeru u marketingu i komunikacijama poručila bih da vjeruju u sebe i budu istrajne u ostvarivanju svojih ciljeva. Svijet se brzo mijenja, trendovi dolaze i prolaze, ali autentičnost je ono što ostaje i izdvaja vas iz mase. Prilagodljivost je važna, ali nikada po cijenu gubitka vlastitog identiteta. Njegujte svoj lični pečat, jer upravo on gradi kredibilitet, povjerenje i dugoročnu vrijednost vašeg rada.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da je u marketingu i komunikacijama najvažnije ostati istrajna i vjerovati u sebe, čak i kada okolnosti nisu idealne. Promjene su stalne i važno je znati im se prilagoditi, ali nikada po cijenu gubitka autentičnosti. Upravo taj lični pečat, način na koji razmišljate i radite, s vremenom postaje vaša najveća prednost i temelj vašeg profesionalnog kredibiliteta.