Dok se svijet ubrzano prilagođava eri generativne vještačke inteligencije, novo istraživanje pokazuje da optimizam nije svuda jednako raspoređen. Prema izvještaju Edelman Trust Barometer 2025 – Trust and Artificial Intelligence at a Crossroads, najveći strah od toga da će ostati „po strani“ imaju građani s nižim primanjima.

Strah od zaostajanja
Na prosjeku pet analiziranih tržišta, čak 54% ispitanika s niskim primanjima smatra da će ljudi poput njih biti ostavljeni po strani i da neće ostvariti stvarne koristi od generativne AI. Taj procenat opada kod srednjeg dohotka (44%), dok je među ispitanicima s visokim primanjima značajno niži (31%). Drugim riječima, što su primanja veća, to je veća vjerovatnoća da će osoba vjerovati kako će imati koristi od AI revolucije.

Velike razlike među državama

Podaci dodatno otkrivaju snažne razlike među zemljama:

• U Velikoj Britaniji čak 71 posto ispitanika s niskim primanjima strahuje da će biti izostavljeno iz AI napretka.

• U Sjedinjenim Američkim Državama taj procenat iznosi 65 posto.

• U Njemačkoj 59 posto građana s nižim prihodima dijeli isti strah.

• U Kini taj broj iznos 36 posto, dok je u Brazilu 33 posto.

Zanimljivo je da Brazil odstupa od ukupnog obrasca, što pokazuje da percepcija AI-a nije samo pitanje prihoda, već i šireg društvenog i ekonomskog konteksta.

AI kao nova linija podjele

Ovi rezultati ukazuju na potencijalno produbljivanje postojećih ekonomskih i društvenih nejednakosti. Dok dio populacije generativnu AI vidi kao priliku za napredak, drugi je doživljavaju kao prijetnju – tehnologiju koja bi mogla dodatno učvrstiti jaz između onih koji imaju pristup znanju, resursima i digitalnim alatima i onih koji ga nemaju. Strah nije nužno usmjeren samo na gubitak posla, već i na osjećaj isključenosti iz budućnosti koja se oblikuje bez njih.

Povjerenje kao ključna riječ
Izvještaj jasno sugeriše da se pitanje vještačke inteligencije više ne tiče samo tehnologije, već i povjerenja. Ko će imati koristi? Ko će uspostavljati pravila? I hoće li sistemi biti dizajnirani tako da uključuju, a ne isključuju? Ako se percepcija da će AI koristiti samo privilegovanima nastavi širiti, tehnologija koja je zamišljena kao alat napretka mogla bi postati simbol nove društvene podjele. U vremenu kada AI oblikuje tržište rada, obrazovanje i komunikaciju, ključno pitanje više nije hoće li promjene doći — već hoće li, kada dođu, biti jednake za sve.