U vremenu u kojem komunikacijska industrija prolazi kroz jednu od svojih najintenzivnijih transformacija – između ubrzanog razvoja umjetne inteligencije, promjena u načinima rada i sve izraženije potrebe za autentičnošću – posebno su dragocjeni lideri koji istovremeno razumiju nauku, biznis i ljude. Upravo ta sposobnost povezivanja različitih svjetova danas pravi razliku.
Ususret Danima komunikacija razgovarali smo i s članicom organizacijskog odbora Angelom Buljan Šiber, predsjednicom uprave Hrvatske udruge društava za tržišno komuniciranje (HURA), poslovnom psihologinjom, osnivačicom i vlasnicom Izone.agency i dugogodišnjom lidericom u komunikacijskoj industriji. Njena profesionalna priča oblikovana je spojem strateške vizije, akademske dubine i svakodnevne poslovne prakse – kombinacijom koja joj daje izuzetno pronicljiv i uravnotežen pogled na izazove s kojima se industrija suočava, ali i na smjer u kojem se razvija.
Koji profesionalni trenutak iz ove godine vam je bio najizazovniji – i šta vas je naučio?
Meni osobno je bilo najizazovnije uskladiti znanost i biznis jer su po svojoj dinamici totalno različiti. Znanost zahtijeva vrijeme, promišljanje, mir. Biznis je sve samo ne mir – non-stop moraš nešto rješavati, brzo i učinkovito. Prebaciti mozak iz jednog u drugi „mode“ nije nimalo lako, a da ne pričam o tome kako je u biznisu naći nekoliko sati mira u komadu. Branila sam doktorski rad u 12 mjesecu koji je agencijama uvijek izazovan sam po sebi. To je bilo žestoko testiranje vlastitih granica 😊, no puno se tako i nauči. Naučite da je važno ostati na svojoj putanji – fokusiran i dosljedan iako se zahtjevi oko tebe gomilaju i svi očekuju brzu reakciju. Ne možete sve u istovremeno, moraš se nečega odreći i s tim biti ok. Zato ja ne podržavam one priče o tome da možeš imati sve – možeš, ali ne sve u istom trenutku.
Šta je u komunikacijskoj industriji ove godine najviše promijenilo način na koji radite?
Generacijske razlike u pristupu poslu i u doživljaju advertising industrije. Te generacijske razlike u poslu se primjećuju na svim poljima, ali mislim da su najizraženije u kreativnim industrijama koje pokreće strast, srce. To nije samo posao. To je život, a mlađe generacije su sklone to odvajati. Kreativni mozak rijetko funkcionira po principu 9-17h. I, po meni, šteta je ne dati mu slobodu da radi kad god hoće. Ali to je samo moje razmišljanje. Rijetko kad smatram da je nešto isključivo dobro ili loše. Neke stvari su jednostavno takve kakve jesu i treba ih prihvatiti. Moramo se na te razlike naviknuti i prilagoditi jedni drugima kako one ne bi ubijale kreativnost.
Koju lekciju iz 2025. nosite sa sobom u narednu godinu?
Najbitnije je znati stvarne mogućnosti svakog AI alata jer u protivnom potrošiš puno više vremena pokušavajući iz njega izvući ono što ti može dati nego da sam napraviš.
Da li je ova godina više tražila bržu prilagodbu ili autentičnost – i zašto?
Prilagodba je nama urođena pa joj nekako ne pridajem veliku pažnju. Ljudi se relativno dobro prilagođavaju na svakakve uvjete samo u početku malo gunđaju; zato što nam je isto tako prirodno da ne volimo promjene. Prije ili kasnije svi će prihvatiti brojne alate i to će ljudima omogućiti da u prosjeku budu bolji. To je za čovječanstvo u konačnici bolje jer ćemo imati manje loših radova, ali i puno prosječnih. Upravo zato će autentičnost biti ono što će činiti razliku. Primjerice, iz aviona vidite jesam li ovaj intervju napisala ja i ChatGPT. ChatGPT nema moje iskustvo niti ičije drugo, ako želite čitati floskule onda tamo postavite ova pitanja, za sve ostalo tu je autentičnost 😊
Šta danas znači biti žena u komunikacijskoj industriji – u odnosu na prije nekoliko godina? Osjećate li da se glas žena danas više čuje?
Uf, ja imam podvojene osjećaje kad mi se postave ovakva pitanja. S jedne strane, nikad nisam osjećala da je, to što sam žena, mene ikad sputavao da napravim sve što želim pa se pitam nisu li neke stvari individualne, a ne rodne razlike. S druge strane, društvena očekivanja su toliko intenzivna pa mi je jasno da se netko s njima ne može ili ne želi nositi. Zato imam i 2 odgovora na ovo pitanje 😊 1) iako žene dominiraju komunikacijskom industrijom, i više je direktorica nego prije 10-15 godina pa su i glasnije, po meni je ženski glas još uvijek pretih. 2) iz osobne perspektive, mislim da je moj glas bio jednako glasan i prije 20 godina kao i sad. Možda najviše zato što nisam ni tad, a ne udovoljavam ni sad društvenim normama. Činila sam ono što JA smatram da je ispravno, a to je da furaš svoj film (danas se to zove autentičnost) dok god s tim ne činiš nikome ništa loše.
Šta mislite da žene u komunikacijama rade posebno dobro, a o čemu se premalo govori?
Žene većinom bolje „osjećaju“ ljude jer su evolucijski više razvijale te vještine pa je logično i da su u komunikaciji u prosjeku bolje. No, mislim da je ipak bitnija raznolikost vještina, a ne nešto u čemu su bolji ovi ili oni. Svi skupa smo bolji nego itko sam za sebe. Premalo se pridaje pažnja upravo tom aspektu – raznolikosti.
Koji trend u komunikacijama i marketingu vas raduje, a koji vas pomalo brine u godini pred nama?
Raduje me to da se komunikacija vraća realnijem životu. Da se polako odbacuje savršeni „fake“ život koji se propagira kroz društvene mreže i koji je stvorio veliki pritisak na sve, a posebno na djecu. To je bilo jako loše. Nikad nismo imali više, a bili nesretniji jer se uspoređuješ s onim što nije realno i onda tvoj život nema smisla. Naša industrija ima veliku odgovornost u kreiranju društva i mislim da to nikad ne bismo smjeli zaboraviti. Da bismo uvijek morali brinuti da radimo za dobrobit cijelog društva. Na taj način će svima biti dobro. Ako društvu u cijelosti nije dobro onda nije nikome dobro pa tako ni nama, a ni našoj djeci. Svi smo mi dio društva. Brine me to što se ljudi „zatvaraju“ u svoje svjetove istomišljenika pa je teže ili gotovo nemoguće doprijeti do onog koji ne dijeli ista uvjerenja. Osim što je brandovima teško u takvom okruženju, to je opasno i za društvo – sve je manje tolerancije prema, sve više podjela i mržnje.
Šta biste voljeli da klijenti bolje razumiju o komunikacijama i marketingu u suradnji sa vama u narednoj godini?
Ovo gore što sam napisala 😊. Da osvijestimo vlastitu odgovornost.
Koju promjenu priželjkujete – u industriji ili u vlastitom profesionalnom razvoju?
Da se primarno svi skupa vratimo ljudskosti.
Koja je Vaša omiljena knjiga, izvor inspiracije ili strategija koja Vas vodi u poslu?
Apsolutno svaka knjiga koju sam pročitala je izvor inspiracije. Od stručne literature do književnosti, svaka oplemenjuje i mijenja način na koji sam razmišljala prije nego što sam je pročitala. Svaka knjiga donosi neku perspektivu koju prije niste imali. Imali li išta vrijednije od toga? Širina razmišljanja je snaga. Moja, i životna i poslovna, strategija je pokušati vidjeti i čuti što više perspektiva. Iz tog razloga svojoj kćeri, sad već odrasloj, sustavno poklanjam knjige s ciljanom posvetom u kojoj naglasim ono što želim da promisli. U početku, naravno, nije bila baš oduševljena s tim, a sad me već i sama pita da joj dam neku knjigu. Način razmišljanja se gradi, a to u našim sustavima obrazovanja nedostaje. Ja sam imala tu sreću da sam imala super profesore/mentore koji su me tome naučili i želim to prenijeti svakome kome mogu.
Što biste poručili mladim ženama koje žele graditi karijeru u marketingu i komunikacijama?
Birajte one poslove u kojima ćete imati super mentora, onoga koji želi vaš rast i razvoj.

