Piše: Miljana Nikodijevic

Više puta sam čula od muških poduzetnika da žene poduzetnice “ne misle ozbiljno”. Zašto imamo takvu reputaciju i je li to istina?

Posljednjih nekoliko godina čula sam: “Ženskom poduzetništvu treba pomoći.” Kao žena, slažem se. Ne treba nam poziv na uzbunu samo kada je u pitanju poduzetništvo nego i u toksičnim korporativnim okruženjima, no to je tema za drugu priliku.
Iako je biti žena poduzetnica izazovno, ne mogu ne primijetiti da najvažniji razlozi zbog kojih odustajemo ili nikad ne pokušavamo žive u nama.

Prvi korak ka izlječenju je iskrenost, a ne izigravanje žrtve. Prvi izbor daje moć; drugi ga odnese.

Žene poduzetnice u patrijarhalnim sredinama postoje.
Neke vode tvrtke više desetljeća.

No, ne izdrži svaka poduzetnica toliko dugo iz raznih razloga. Nije sve to uzrokovano zahtjevnim tržištem.

#1 Velike tvrtke temelje se na patrijarhatu jer žene nemaju želudac za politiku

Veliki biznis i politika idu ruku pod ruku; ne griješite, tako je svugdje. Žene imaju manju toleranciju prema onome što politika podrazumijeva i obično se klone poduzeća koja zahtijevaju takvu vrstu žrtve.
Zašto bih se upuštala u to?

Mnoge ženske, lijepe, kreativne tvrtke dobro zarađuju, zapošljavaju manje ljudi i nemaju megalomaniju kao tendenciju. Ta poduzeća pomažu obiteljima da imaju dobar život. Sve više od toga uzrokovalo bi patnju obitelji, a tvrtka bi izgubila svoju izvornu svrhu. U ovom slučaju poduzetništvo zapošljava obitelj i “ljude koji nam se sviđaju”. Ova vrsta poslovanja ostaje u poslu bez problema osim ako se tržište ne pretvori u crveni ocean tipa ‘jedi ili budi pojeden’ kada poduzeća moraju proždrijeti svoje konkurente ili umrijeti.

Bitno je naglasiti da je politika neizbježna i sastavni dio svakog aspekta života, pa to nije opravdan razlog za odustajanje. To je poticaj da se pronađe način kako se politika ispravno koristiti za dobrobit svih.

#2 Poremećaj obiteljske dinamike

Neke žene imaju talent, znanje i strast za nečim što im donosi novac “sa strane” i što bi objektivno moglo postati posao. Međutim, ili ne postanu poduzetnici ili se povuku kada shvate da će se morati promijeniti i poprimiti neke stereotipne (ne uvijek objektivne) muške osobine da bi bili poduzetnici.

Promjena koju će žena doživjeti kao rezultat ovog putovanja je promjena koju će partner osjetiti, a u većini slučajeva partneru se neće svidjeti činjenica da žena koju je oženio da bude basistica sada misli da je frontmen.

Da je žena bila zaštićena od toga kako svijet STVARNO funkcionira, to bi ostavilo traga na njoj, a moglo bi rezultirati i prekidom veze jer se muškarac više ne osjeća kao “glava obitelji”. Ovakvo razmišljanje nije rezervirano za ruralna područja; postoji u svakom sloju društva.

#3 Poduzetništvo kao faza između dobro plaćenih poslova

Karakteristično i za muškarce i za žene. Osoba dosegne percipirani maksimum u svojoj korporativnoj karijeri i zaključi da želi pokušati stvoriti nešto svoje. Žena podcjenjuje što je potrebno da ova vizija zaživi jer su unutar korporacije mnoge stvari delegirane drugima, a ona ne razumije cijeli proces na koji se posvetila. Ako se ne smanji u nadi budućeg rasta i zaboravi na beneficije, poslovne ručkove i sigurnu plaću…

#4 Individualistički duh, žeđ za slobodom i osobni rast poduzetništvo trenutno ne može pružiti

Ova stavka također se odnosi na oba spola, ženski i muški. Poduzetnik se postaje zbog njihove žeđi za slobodom. Ipak, ako posao dosegne određenu veličinu i ne prate ga procesi koji podržavaju formiranje sustava, poduzetnik postaje zarobljen više nego u poslu od 9 do 5. Ako ima perfekcionističku tendenciju i nema zrelosti da “ponese teret”, posao je može uništiti ako se ne povuče kako bi izgradila jake temelje jer se rast dogodio prebrzo. Također, ako sustav, procedure i pravila vidi kao ograničenja svoje slobode ili identiteta, mogla bi postati usko grlo u razvoju, a tvrtka se zatvoriti ili prodati.

#5 Krug podrške kao privremena predbračna formacija

Žene obično ne podržavaju dosljedno druge žene osim u humanitarnim akcijama vezanim uz djecu. Ženin fokus u kućanstvu, gdje su dužnosti tradicionalno podijeljene, je na obitelji. Izvan obitelji gubi svoj identitet. Još jedan relikt patrijarhata. Ona se postupno, ali dosljedno zatvara prema vanjskom svijetu i poručuje da nema energije za stvari izvan tog užeg obiteljskog kruga interesa. Za to vrijeme muškarci neopterećeni obiteljskim obvezama održavaju prijateljstva i pomažu jedni drugima kroz život, osim u izvanrednim okolnostima. Situacija je još izraženija ako žena udajom preskoči klasu ili dvije u društvenom staležu, a njezino zatvaranje prema “verziji sebe prije braka” još je odlučnije. O postojanju klasa pisao sam u jednom od prethodnih članaka.

Nisu sve ambiciozne žene iz velikog grada, ne žive u središtu ili su tijekom studija shvatile da žele biti poduzetnice. No, da se ne okružuju ženama koje dijele njihove ambicije, teško bi opstale na poduzetničkom putu u sredini iz koje dolaze. Narod će je povući unazad u najboljoj namjeri. Potpora je potrebna ženama koje nemaju kapital, lokaciju, roditelje ili partnera koji bi ih uzdržavali.

#6 Novac i financijska sigurnost kao kratkoročni motiv

Slično prethodnom, ali ipak zaslužuju da budu zasebna stavka, svjesne su djevojke koje iz patrijarhalnog domaćinstva dolaze u veliki grad na fakultet i imaju ambicije svoj život učiniti drugačijim od života svojih majki/baka/prabaka. da povratka nema.
Oni pametni pokušavaju sebi osigurati izvore prihoda i perspektivnu budućnost. Neki to čine kroz poduzetništvo, pogotovo ako dolaze iz poduzetničke obitelji. Međutim, njihov motiv često nije stvarati i biti slobodan, već biti siguran i zaraditi više novca. Ako se pojavi manje stresna opcija da se dobije ta sigurnost i dobro zaradi/živi, bilo kroz brak u kojem partner preuzima poslove oko posla ili kroz mogućnost rada u tvrtki koja nudi bolje uvjete, žena će napustiti poduzetništvo.
U ovom slučaju, poduzetništvo je bilo kanal za osiguranje financijske sigurnosti – kanal, a ne značenje samo po sebi. Bio je to plan B.

#7 “Žena među muškarcima”

Budući da su žene malobrojne u poduzetništvu, one rijetko nešto pokreću zajedno i prvenstveno su u partnerstvu s muškarcima ako i uspiju doći do vlasničkog kapitala.
Muška partnerstva obično se temelje na druženju i prethodnim poznanstvima. U takvom je poduzeću igra često namještena tako da žena mora raditi za sićušan udio, vezana je kapitalom, au isto vrijeme ima vrlo malo riječi.
Podsjetimo, te se osobe poznaju dugo, a i ako to ne kažu, misle da je njezino mjesto da rađa djecu.

Nažalost, da bi žena imala ikakav utjecaj u takvoj tvrtki, mora pronaći način da dobije većinu u Saboru i angažira ljude koji su joj lojalni.
Problem je u tome što je čak i narativ u poslovnom okruženju osmišljen tako da izgura žene jer im je neugodno.
Iscrpljene žene ili napuštaju takve poslove ili, nažalost, postaju okrutnije od svojih muških partnera jer im fokus postaje “pobjeda” i “osveta”. Ne znam koja je opcija gora… Treba im podrška da izađu iz tog okruženja i odu negdje gdje će se njegovati.

#8 Kompleksan odnos s prepotentnim/distanciranim ocem

Zbog nedostatka žena na utjecajnim pozicijama, djevojke koje su željele karijeru nisu se mogle ugledati na svoje majke, već na svoje očeve. Ovo divljenje ocu često je praćeno strahom da će doživjeti sudbinu popustljive, obično okarakterizirane kao „slabe“ majke, kao i obećanjem samoj sebi:

Žene koje rade na sebi prepoznaju da majka nije bila žrtva nego manipulatorica, koja je bila zadovoljna stanjem u kojem je zbrinuta, samo naizgled potlačena. Tada se strah od majčine sudbine pretvara u prezir, gađenje i želju da se “bude kao čovjek”.
Problem?

Ali biti djevojka ne znači nemoć, slabost, glupost, naivnost itd.

Žena koja nije vidjela ženu na poziciji moći ne može zamisliti takav fenomen.
Počinje oponašati ono što zna: muškarca na poziciji moći.

Problem s ovakvim načinom razmišljanja je u tome što uskraćivanje ženske energije dovodi do zdravstvenih problema.

Dolazimo do ključnog trenutka kada će budućnost obitelji ili zdravlja biti dovedena u pitanje. Tada se većina žena odluči povući iz aktivne uloge u poduzetništvu.
Još jedan problem koji se javlja, a vezan je uz nepostojanje uzora ženske moći, je taj što žena iz takvog okruženja često podsvjesno, kroz život, traži muški autoritet kojem će se prikloniti, ma koliko mislila ona to ne traži.
Čak i ako postane partnerica s drugom poduzetnicom sa ženskom energijom, neće moći prihvatiti njezin autoritet ako na neki način ne nalikuje “tati”.

#9 Trudimo se najviše za druge, ne za sebe

Znam da sam negdje pročitala, a sigurno ćete se sjetiti brojnih primjera iz prakse, da su žene više motivirane štititi druge nego sebe gurati u prvi plan. Čak iu pregovorima o plaći veća je vjerojatnost da će je dobiti žena ako kaže da će na taj način pridonijeti sustavu nego muškarac koji bi to zahtijevao jer to zaslužuje.

U velikoj mjeri, poduzetništvo zahtijeva određenu dozu sebičnosti i narcisoidnosti kojima su žene društveno uvjetovane da budu manje sklone.
Još jednom, postoje iznimke. Neke žene vode tvrtke 20 ili više godina. Ali takvih je malo. Često nisu u centru pažnje javnosti, pa su programi potpore za poduzetnice kritični. Budimo svjesni da će biti potrebno barem nekoliko generacija poduzetnica da se promijeni raspodjela obaveza između partnera u kućanstvu i očekivanja od žena, kao i da se iskristalizira figura poduzetnice koju će djevojke moći ugledati se na zdrav način.