Maloprodavci su se udaljili od prikupljanja podataka od potrošača na osnovu kojih se može identificirati, ali moraju biti svjesni zahtjeva za lične podatke koje prikupljaju, rekao je službenik za zaštitu privatnosti Albertsonsa.

NEW YORK — Zakoni o privatnosti trebali bi biti jednako zabrinuti za trgovce mješovitom robom kao i za partnerstva u reklamama jer trgovci proširuju svoje medijske napore u trgovinama i na mreži, rekao je zvaničnik Albertsonsa na događaju u industriji prošle sedmice.

Industrija se udaljava od prikupljanja ličnih podataka (PII) kao što su imena i prezimena, adrese e-pošte i telefonski brojevi i ka ličnim podacima, koji su širi od PII-a i uključuju “pseudonimizirane identifikatore” poput mobilnog ID-a, ID-a platforme ili ID kolačića, rekao je savjetnik za privatnost za Albertsons Andrew Tobel tokom panela na Interactive Advertising Bureau Connected Commerce Summit prošle sedmice.

Kao rezultat toga, zakon o privatnosti se okrenuo ka regulisanju ličnih podataka koje trgovci na malo prikupljaju, rekao je Tobel u srijedu tokom sesije, koja je bila fokusirana na to kako trgovci mogu najbolje upravljati zakonima o privatnosti i razumjeti gdje se trenutno nalaze.

Ovih dana, zakoni o privatnosti su više fokusirani na parametre ličnih podataka, rekao je Tobel.

“Čak i ako zakon ne tretira određeni atribut podataka kao osjetljiv, morate uzeti u obzir šta vaš potrošač očekuje”, rekao je.

Zakoni o privatnosti danas zahtijevaju od trgovaca da imaju eksplicitne uslove u vezi s ličnim podacima i pseudonimiziranim identifikatorima u svojim ugovorima s pružaocima usluga, prerađivačima ili trećim stranama u kojima se navodi šta ti subjekti mogu učiniti, rekao je Tobel.

“Lični podaci” je ekspanzivan pojam koji također uključuje “osjetljive lične podatke”, koji mogu uključivati ​​lokaciju ljudi, etničku pripadnost i nacionalnost – informacije koje su od vitalnog značaja za trgovce na malo i CPG kao “djelotvoran pokretač” za reklamne kampanje i osiguravanje da oglasi dođu do prava publika, prema Tobelu.

Tobel je podijelio porijeklo ličnih podataka u tri koncepta – direktni, dostavljeni i izvedeni.

Direktni podaci su lični podaci prikupljeni direktno od potrošača i, prema Tobelu, najupečatljiviji su kada je u pitanju stvaranje kreativnih i inspirativnih načina za angažovanje kupaca.

Dostavljeni podaci, s druge strane, odnose se na podatke koji se kupuju kao dio mogućnosti crtanja identiteta ili segmentacije publike, rekao je Tobel, i, prema zakonima o privatnosti, spadaju u kategoriju ili “specifikacije svrhe”. Prodavci kupuju ovu vrstu podataka za određenu svrhu, a mogu se koristiti za kreiranje relevantnih oglasa ili push obavijesti potrošačima. Međutim, ovo područje može biti klizav teren jer potrošači možda nisu svjesni da će se njihovi podaci koristiti na drugačiji način od načina na koji su ih dostavili, rekao je Tobel.

U međuvremenu, izvedeni podaci odnose se na zaključke ili predviđanja trgovaca na malo i CPG partnera o ponašanju kupaca, bilo pojedinačnog kupca ili grupe, rekao je Tobel. Poput isporučenih podataka, pravila koja se primjenjuju na izvedene podatke podložna su promjenama u skladu sa zahtjevima pristanka zakona o privatnosti i to treba uzeti u obzir kada trgovci rade sa svojim timovima za nauku o podacima i sarađuju s dobavljačima.

Čiste sobe – bezbjedni i kontrolisani prostori u kojima više kompanija može da prikupi podatke za zajedničku analizu – mogu biti efikasan način da se napreduje sa naporima maloprodajnih medija koji su fokusirani na personalizaciju, jer su „odličan način rada sa potrošačima koji vodi računa o privatnosti “podataka”, rekao je Tobel. Međutim, jedna zabluda o ovim čistim sobama koje je Tobel ukazao je da one nisu „sigurne privatnosti“ ili „srebrni metak“ koji može zaobići zakone o privatnosti.

Prema Tobelu, zakon zahtijeva da podaci budu dostupni oglasnim i CPG partnerima. Prodavci također moraju staviti na raspolaganje alate koji se koriste u prostorijama čistih podataka za obradu ličnih podataka koje prikupljaju trgovci, rekao je Tobel.