U slučajevima potpune zabrane, ilegalni priređivači i ilegalne stranice te influenci koji ih oglašavaju će preuzeti tržište, BigTech će nastaviti njihovo oglašavanje po svojim pravilima, dok države gube milijune eura od industrije igara na sreću i oglašavanja
Regulacija igara na sreću u Europskoj uniji ima za cilj smanjenje ovisnosti i njenih negativnih posljedica na društvo. No, hoće li ove mjere zaista postići željene ciljeve?
U mnogim zemljama EU, oglašavanje igara na sreću na internetu je regulirano na određeni način. Prilikom oglašavanja moraju se isticati upozorenja da igre na sreću mogu uzrokovati ovisnost, jasno komunicirati rizike i mogućnost dobitka te je zabranjeno sudjelovanje maloljetnika. Dok neke zemlje EU-a povlače drastične mjere i zabranjuju u potpunosti oglašavanje igara na sreću.
Sama regulacija je pozitivna stvar i EU u svijetu glasi kao regulatorna sila, no situacija na tržištu je dosta kompleksna jer u industriji ne sudjeluju samo mediji i legalne kompanije koje se bave igrama na sreću, već i ilegalni priređivači te BigTech kompanije poput Googlea i Mete koje zakoni ne uspijevaju regulirati.
Uvođenje zabrana oglašavanja usmjerenih na domaće medije i priređivače, dok se zanemaruje problem ilegalnih priređivača igara, koji čine značajan dio tržišta, pravi više štete nego koristi.
Primjer Italije, koja je potpuno zabranila oglašavanje kockanja, pokazuje da njihovi građani godišnje ostave milijardu eura na crnom tržištu. Italija, unatoč blokiranju ilegalnih domena, bilježi značajan porast ilegalnih priređivača, koji se ne pridržavaju nikakvih pravila zaštite ranjivih skupina poput ovisnika i maloljetnika u promoviranju svojih usluga. Značajna veličina talijanskog internetskog crnog tržišta je zabrinjavajuća, ali nije iznenađujuća s obzirom na to da Italija ima jedan od najstrožih režima oglašavanja u Europi.
Europska udruga za igre na sreću i klađenje (EGBA) pozvala je na reviziju talijanske opće zabrane oglašavanja kockanja nakon što je novo izvješće pokazalo da igrači u zemlji troše 25 milijardi eura na web stranicama za kockanje na crnom tržištu svake godine. Gotovo milijarda eura bruto prihoda od igara na sreću gubi se na stranicama crnog tržišta, što je jednako kombiniranom reguliranom prihodu od online kockanja u osam drugih zemalja Europske unije (EU) – Hrvatskoj, Cipru, Estoniji, Latviji, Litvi, Luksemburgu, Malti i Sloveniji.
Baš zbog tog razloga u najvećem broju europskih zemalja oglašavanje je dozvoljeno, osim oglasa usmjerenih prema maloljetnicima. Tako, primjerice, u skandinavskim zemljama, kao i u Švicarskoj i Francuskoj, oglašivači moraju paziti na “odgovorno oglašavanje”. U Španjolskoj je vrijeme prikazivanja oglasa samo ograničeno, nije zabranjeno. I u Portugalu se ograničenje odnosi na maloljetničku populaciju, sve reklame moraju nositi oznaku +18, kao i trenutno u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj, prema zadnjim procjenama, ilegalni priređivači igara na sreću nose 38% svih prihoda – riječ je o višemilijunskim iznosima na koje ne plaćaju poreze i koji kreiraju direktni gubitak u sredstvima države koja bi se inače koristila u borbi protiv ovisnosti.
Ako gledamo sve iz perspektive oglašavanja, financijske analize pokazuju da značajan dio oglašivačke potrošnje u regiji odlazi na globalne platforme poput Googlea i Mete, BigTech kompanije koje regulacija ne zahvaća i koje se „ne boje“ uprihoditi od oglašavanja ilegalnih priređivača te plasirati oglase publici prema internim pravilima kompanije, a ne pravilima postavljenim od strane regulacije.
Samo u 2024. godini prihodi od BigTech kompanije iznose skoro 200 milijuna eura u Hrvatskoj, iznos koji svake godine sve više raste, dok istovremeno pokušaji EU regulacije nisu se pokazali pretjerano uspješni, od oporezivanja prihoda koji zarade u europskim državama, do regulacije oglašavanja kako bi se zaštitilo građanstvo od nepoželjnog sadržaja. Big Tech radi po svojim pravilima.
Iskustva država su pokazala da zabrana oglašavanja legalnih priređivača igara na sreću oštećuje nezavisne medije više nego pandemija i recesija. U slučajevima potpune zabrane, ilegalni priređivači i ilegalne stranice te influenci koji ih oglašavaju će preuzeti tržište, BigTech će nastaviti njihovo oglašavanje po svojim pravilima, dok države gube milijune eura od industrije igara na sreću i oglašavanja.
Ograničavanje oglašavanja igara na sreću – rješenje ili problem? Problem ako se ide strategijom „grlom u jagode“. Rješenje ako se uzmu svi dionici i cijeli ekosustav u obzir te definiraju pravila koja:
- neće gurnuti igrače isključivo na ilegalne priređivače,
- neće smanjiti prihode medija koja se ulažu u slobodu medija, nezavisno novinarstvo te razvoj industrije,
- neće smanjiti državna sredstva zbog manjeg oporezivog prihoda i dohotka,
- neće dovesti ljude u rizik od gubitka posla.
Radi navedenih rizika, velik broj europskih zemalja nema strogu zakonsku regulativu, postoje samo opća pravila zabrane oglašavanja usmjerenog prema maloljetnicima.
Jedan dobar primjer borbe protiv ilegalnih priređivača igara na sreću dolazi iz Danske. Njih se prati na dva načina – preko prijava samih korisnika i redovitim monitoringom nekoliko puta godišnje. Danskom je regulatoru na raspolaganju zabrana oglašavanja ilegalnih priređivača, njihova internetska blokada ili pak blokada uplata u njihovom smjeru.
U konačnici, učinkovita regulacija oglašavanja igara na sreću zahtijeva balansiran pristup koji uzima u obzir sve igrače na tržištu: građane, (i)legalnih priređivača igara na sreću te medije. Potrebno je osigurati da mjere zaštite ne potiču rast ilegalnog tržišta, već da podržavaju odgovorno oglašavanje i zaštitu ranjivih skupina. Samo tako možemo postići ciljeve smanjenja ovisnosti i zaštite društva, dok istovremeno osiguravamo stabilne prihode za medije i državu.
Autor: Ozren Kronja
