Žene su već vjekovima najveći potrošači, ali svo to vrijeme većinu reklamnih tekstova pisali su muškarci koji nikad nisu koristili te proizvode, već su pokušavali naslutiti kako se povezati sa ženom.

Napisala: Sara Eolin

Povoljniji uvjeti plaćanja, procesi prezentiranja s više diplomatije, očinski dopust i vrtići u okviru agencija – samo su neke od utopijskih vizija koje Sara Eolin, partnerica i izvršna producentica u Tinygiant-u, misli da bismo vidjeli da su svijet oglašavanja osnovale žene.

Evo njenog razmišljanja.

“Ponekad me pitaju kad će biti dovoljno žena u Vrhovnom sudu, a ja odgovorim: ‘Kad ih bude devet’, i ljudi se šokiraju. Ali bilo je devet muškaraca i niko se nikad nije zapitao ništa o tome.” (Ruth Bader Ginsberg)

Zamislite svijet u kojem su giganti oglašavanja – DDB, BBDO, Chiat, McCann, Y&R, JWT i sve druge legendarne agencije, prošle i sadašnje – osnovale žene.

Danielle Ogilvy. Eleanor Burnett. Kako nevjerovatno to zvuči? I kako tužno što to tako zvuči! Da je to zaista bilo tako, kakav bi bio utjecaj na svijet – od načina na koji se pričaju priče, do toga kako se ljudi kreću kroz industriju? Ne mislim da bi svijet ličio na uvodnu scenu filma o Barbiki, ali sigurno bismo imali daleko manje Mojo Dojo Casa kuća.

Najveći i najdalekosežniji utjecaj bio bi na narativ koji su žene generacijama slušale – da njihova vrijednost zavisi od toga kako ih muški pogled doživljava. Briga o sebi bila je zapravo poboljšanje sebe kako bi osvojila muškarca! Što je imalo smisla u vremenu kada si morala imati muža da bi mogla kupiti kuću ili dobiti kreditnu karticu… Žene su već vjekovima najveći potrošači, ali većinu reklama pisali su muškarci koji nikad nisu koristili te proizvode i pokušavali su naslutiti kako se povezati sa ženom.

Evo ti primjer: ako još nisi gledala film Bena Proudfoota The Final Copy of Ilon Specht, moraš. Specht je napisala jedan od najikoničnijih reklamnih slogana svih vremena: Because you’re worth it (Jer ti to vrijediš). Zadatak je bio uvjeriti žene da kupe najskuplju farbu za kosu na tržištu.

Spechtina ideja bila je da farba čini kosu mekanom i gustom. Sjaji se. Osjeća se bolje na vratu, i općenito te čini da se osjećaš dobro. Ali osim svega toga – ti to vrijediš. BUM! Zvuči jednostavno i jasno. Žena gleda u kameru, prelijepi kadrovi kose. Gotovo. Sjajno.

SPOILER ALERT: Nije bilo sjajno.

Žena nije rekla nijednu riječ. Šetala je pored muža koji je objašnjavao koliko je njena kosa sjajna. Meka je i gusta. Lijepo se osjeća na njenom vratu. I čini je sretnom jer njemu se sviđa njena kosa. Dakle, pusti je da potroši novac, jer je njemu vrijedna toga.

Wow. Grozno, rekli bi klinci danas.

Srećom, Specht je pobijedila u toj borbi, i nakon tog horora, njen originalni spot je snimljen, a “dragi muž” spot je bačen u smeće. Ali, bože, kako je to uopšte bila tema za raspravu? Nije da su muškarci bili krivi – govorili su ono što su znali. Ali desetljeća reklama su pisana i producirana kroz muški pogled, učvršćujući negativne stereotipe. Spechtin slogan bio je feministički poklič. Kupiti nešto samo zato što ti se sviđa kako se osjećaš – bio je radikalan čin. Dug je put iza nas.

Ali da se vratimo na pitanje – šta da su žene gradile industriju oglašavanja od samog početka? I dalje bismo cvjetale u konkurenciji jer je to priroda posla, a žene se sigurno ne povlače pred poštenom borbom. Ali šta bi još donijelo vođstvo žena?

Definitivno – bolji balans između posla i života. Žene koje moraju stići kući su vrlo efikasne. Zamislite da majke vode agencije – sigurno bismo imali više vrtića i programa nakon škole unutar agencija. Također mislim da bi očinski dopust bio češći. Ko bolje razumije važnost očinskog odsustva od majke?

Sve to dolazi iz osjećaja za njegu, i sklonosti ka stvaranju zajednice za opće dobro, umjesto za ego pojedinca. Članak Šta najbogatiji muškarci svijeta mogu naučiti od najbogatijih žena ističe ovu tačku: žene koje brinu o svojoj zajednici i dobrobiti drugih vrijedi podržati. Podizati druge i ohrabrivati njihov vlastiti uspjeh i rast – to je nevjerovatno ispunjavajuće.