U svijetu komunikacija, gdje brzina često nadmašuje promišljenost, Vesna Vlašić, direktorica kreativne agencije McCann Sarajevo, dokazuje da prava snaga leži u jasnoći, odgovornosti i autentičnosti.

Osvrćući se na proteklu godinu punu izazova i važnih lekcija, Vesna nas podsjeća da liderstvo nije samo donošenje odluka, već i preuzimanje posljedica i ostajanje dosljednim svojim vlastitim vrijednostima. U razgovoru za Womancomm.club otkriva kako balansira profesionalnu zrelost i kreativnu slobodu, šta znači biti žena u industriji koja se neprestano mijenja, te koje strategije i vrijednosti je vode u poslovnom, ali i u privatnom životu.

Ovaj intervju nosi i posebnu poruku za sve mlade stručnjakinje koje tek započinju svoje prve korake u komunikacijama — zato ga obavezno pročitajte do kraja, a možda i sačuvajte kao vrijedan vodič na putu ka uspjehu u komunikacijskoj industriji.

Koji profesionalni trenutak iz ove godine vam je bio najizazovniji – i šta vas je naučio?
Najizazovniji trenutak je bio onaj u kojem sam shvatila da mogu ponuditi vrlo jasno, promišljeno rješenje, a da ono i dalje ne bude prihvaćeno jer nije najugodnije. Ta situacija me podsjetila da profesionalna zrelost ne znači uvijek uvjeriti, nego znati ostati uz istinu i kada znaš da će imati cijenu. Ova godina me je snažno ubijedila da je liderstvo zapravo preuzimanje odgovornosti za posljedice odluka.

Šta je u komunikacijskoj industriji ove godine najviše promijenilo način na koji radite?
Najviše me promijenio pritisak brzine. Ne kao tehnološki izazov, nego kao mentalni okvir u kojem se očekuje stalna proizvodnja, često bez stvarnog razumijevanja konteksta. To me natjeralo da još jasnije razlikujem aktivnost od vrijednosti. Više me ne zanima koliko se toga može proizvesti, nego šta zaista ima smisla raditi i zašto.

Koju lekciju iz 2025. nosite sa sobom u narednu godinu?
Nosim sa sobom spoznaju da nisu sve prilike vrijedne istog angažmana i da rast nije uvijek znak napretka. Odbijanje je ove godine postalo važan dio moje strategije, jer mi je pomoglo da sačuvam fokus, energiju i jasnoću. U narednu godinu ulazim s većom sigurnošću u vlastite kriterije i manjom potrebom da se dokazujem kroz količinu.

Da li je ova godina više tražila bržu prilagodbu ili autentičnost – i zašto?
Autentičnost. Prilagodba bez identiteta vodi u razvodnjavanje, a industrija je već preopterećena rješenjima bez stava. Oni koji su u ovoj godini zadržali relevantnost nisu bili nužno najbrži, nego najjasniji u tome ko su, šta zastupaju i gdje povlače granice.

Šta danas znači biti žena u komunikacijskoj industriji – u odnosu na prije nekoliko godina? Osjećate li da se glas žena danas više čuje?
Glas žena se danas čuje više, ali se i dalje prečesto mora opravdavati. Prisutan je u strategiji, u odlučivanju, u vlasništvu ideja, ali još uvijek postoji očekivanje da bude dodatno objašnjen, kontekstualiziran ili ublažen. Zato se sve češće pitam zašto se ovo pitanje stalno vraća. Da li nas zaista čini vidljivijima ili samo produžava potrebu da stalno dokazujemo vlastitu relevantnost? Jer problem više nije u tome da se glas žena ne čuje, nego u tome da se i dalje ne podrazumijeva. Pravi pomak za mene je trenutak u kojem prestanemo govoriti o ženama kao posebnoj kategoriji, a počnemo govoriti o odlukama, odgovornosti i rezultatima.

Koji trend u komunikacijama i marketingu vas raduje, a koji vas pomalo brine u godini pred nama?
Raduje me povratak interesa za značenje i svrhu. Sve je više svijesti da bez jasnog razloga postojanja nema ni dugoročne relevantnosti. Istovremeno me brine nekritična fascinacija alatima. Tehnologija, podaci i umjetna inteligencija postali su centralna tema, ali bez dovoljnog razumijevanja konteksta u kojem se koriste. Alati bi trebali ubrzavati misao, a ne zamjenjivati je, jer u trenutku kada tehnologija počne donositi odluke umjesto ljudi, komunikacija gubi odgovornost.

Šta biste voljeli da klijenti bolje razumiju o komunikacijama i marketingu u suradnji sa vama u narednoj godini?
Voljela bih da klijenti razumiju da se najbolji rezultati ne rađaju iz kontrole svakog koraka, nego iz povjerenja u proces i ljude koji ga vode. U onome što radimo ne bavimo se proizvodnjom kampanja, nego stvaranjem konteksta u kojem brend ima razlog da postoji i bude prepoznat.

Koju promjenu priželjkujete – u industriji ili u vlastitom profesionalnom razvoju?
U industriji priželjkujem pomak od performativnosti ka stvarnoj odgovornosti. Manje rješenja koja dobro izgledaju u prezentacijama, a više onih koja mogu izdržati vrijeme i posljedice. U vlastitom razvoju definitivno daljnji fokus na veću preciznost u odabiru saradnji i jasnije upravljanje energijom, uz očuvanje profesionalnog integriteta.

Koja je Vaša omiljena knjiga, izvor inspiracije ili strategija koja Vas vodi u poslu?
Teško da bih mogla nabrojati sve knjige koje volim ili me inspiriraju. Ono što mogu reći je da se često vraćam fantaziji, posebno autorima koji grade cjelovite svjetove i vrijednosne sisteme. Fantazija me uči sistemskom razmišljanju, odnosu moći, odgovornosti i posljedicama malih odluka. Pa tako i u poslovnom kontekstu nikada ne gledam samo pojedinačni projekt, nego širi okvir koji on stvara i vrijednosti koje dugoročno potvrđuje.

Šta biste poručili mladim ženama koje žele graditi karijeru u marketingu i komunikacijama?
Poručila bih im da ne ulaze u ovu industriju ukoliko je zaista pasionirano ne vole, da temeljito uče zanat, ali da ne odustaju od vlastitog glasa. Karijera nije niz brzih uspjeha, nego kontinuitet odluka koje s vremenom grade reputaciju. Dugoročno ostaju one koje znaju iza čega stoje i spremne su preuzeti odgovornost za vlastite izbore.