Profesionalni put Une Aginčić vodi od freelance projekata i društvenog aktivizma do strateških uloga u velikim brendovima poput brenda MANGO. Kroz dizajn i vizualnu komunikaciju naučila je da kreativnost nije samo estetika – ona je alat za dijalog, razumijevanje publike i prenošenje poruka koje zaista znače.

Za Unu, Digital Media Associate @ Aptha Corp. MANGO, KFC, Taco Bell ključ profesionalnog rasta leži u balansiranju tuđih očekivanja i vlastitog identiteta. Strateško razmišljanje, razumijevanje publike i fleksibilnost prema novim kanalima komunikacije presudni su alati u industriji koja se neprestano mijenja. Ali, kao što naglašava, autentičnost i integritet ostaju nezamjenjivi, odnosno kreativni izraz bez iskrenosti gubi snagu. U razgovoru za WomanComm, Una otkriva kako sumnju u sebe pretvara u motivaciju, kako iskustvo i rezultati grade samopouzdanje, te kako mlade žene mogu iskoristiti svoj jedinstveni glas da donesu novu vrijednost kreativnim industrijama.

Njen profesionalni put pokazuje da je razvoj karijere proces stalne evolucije – u kojem se vertikalni rast, širenje znanja i istraživanje vlastite niše savršeno isprepliću s ličnom vizijom i kreativnim istraživanjem. Uživajte u čitanju:

Kako je izgledao tvoj profesionalni put do pozicije na kojoj si danas i što bi izdvojila kao ključne trenutke koji su te oblikovali?
Moj profesionalni put zapravo je počeo kroz freelance i aktivizam. Još u ranoj fazi počela sam koristiti dizajn i vizualnu komunikaciju kao način da ukažem na određene društvene teme i probleme u našem regionu. Kroz takav rad shvatila sam koliko dizajn može biti snažan alat za pokretanje dijaloga i prenošenje poruke. Taj interes me je prirodno doveo do studija grafičkog dizajna i multimedije, gdje sam kasnije završila i magistarski studij. Tokom obrazovanja i prvih profesionalnih projekata sve više sam počela povezivati kreativni rad sa strateškom komunikacijom brendova. Danas radim za brend MANGO, gdje se svakodnevno susrećem sa izazovom kako kreativnu ideju pretvoriti u jasnu i relevantnu komunikaciju prema publici. Kao važan dio svog profesionalnog identiteta i dalje razvijam i vlastiti kreativni profil Una Visuals, kroz koji nastavljam istraživati dizajn i često kroz kreativne projekte progovaram o društvenim temama i problemima našeg regiona. Upravo taj spoj aktivizma, dizajna i brend komunikacije oblikovao je način na koji danas pristupam marketingu i kreativnom radu.

Što te je najviše iznenadilo kada si iz juniorske uloge prešla na višu poziciju unutar tima – u pogledu odgovornosti, očekivanja i samopouzdanja?
Najveće iznenađenje bilo je koliko se perspektiva promijeni. U juniorskoj ulozi fokus je uglavnom na izvršavanju zadataka, dok s vremenom počneš razmišljati šire. U tom procesu mi je bilo važno da ne izgubim vlastiti kreativni identitet. Trudim se da me promjene u industriji ili očekivanja okruženja ne udalje od načina na koji razmišljam i stvaram, nego da ih koristim kao prostor za učenje i istraživanje. Zato svoj profesionalni put vidim kao stalnu evoluciju – prilagođavam se novim kontekstima, platformama i trendovima, ali istovremeno nastojim zadržati autentičnost u načinu na koji pristupam kreativnom radu.

Koje vještine smatraš presudnima za napredovanje u marketingu i komunikacijama danas, a koje se, po tvom mišljenju, još uvijek nedovoljno cijene?
Danas su presudne tri stvari: strateško razmišljanje, razumijevanje publike i sposobnost prilagođavanja novim kanalima komunikacije. Digitalni svijet se jako brzo mijenja i ljudi koji napreduju su oni koji uspiju povezati kreativnost s analizom i poslovnim ciljevima. S druge strane, mislim da se još uvijek nedovoljno cijeni sposobnost kritičkog razmišljanja i dubinskog razumijevanja konteksta. Nije dovoljno napraviti dizajn koji izgleda dobro ili koristiti AI kao zamjenu – važno je razumjeti društvo, kulturu i emocije koje stoje iza poruke koju šaljemo.

Kako balansiraš između tuđih očekivanja (klijenata, nadređenih, tima) i vlastitog profesionalnog identiteta?
Balans dolazi kroz jasne vrijednosti i profesionalni integritet. Često postoji mnogo različitih očekivanja, ali dugoročno je važno zadržati autentičnost i dosljednost u načinu na koji pristupaš radu. Za mene je kreativnost uvijek povezana s odgovornošću – prema brendu, ali i prema publici. Upravo zato pokušavam pronaći rješenja koja su strateški ispravna za brend, ali i vizualno i komunikacijski iskrena. Vjerujem da, kada iskreno voliš ono što radiš i zaista živiš brend s kojim radiš, tada i sam proces rada, kao i poruka koju prenosiš, dolaze prirodno.

Jesi li se susrela s trenucima sumnje u sebe i kako si naučila nositi se s njima u okruženju koje je često brzo, zahtjevno i kompetitivno?
Sumnja u sebe je sastavni dio profesionalnog razvoja, posebno u industriji koja je kreativna i vrlo dinamična. Naučila sam da takvi trenuci nisu znak slabosti, nego signal da se razvijaš i izlaziš iz zone komfora. Uvijek sam sebe svjesno gurala u situacije koje su me tjerale da izađem iz te zone. Iako sam u tim trenucima često imala ogromnu tremu, svaki put sam na kraju uspješno odradila ono što je bilo potrebno. Najviše mi je pomoglo fokusiranje i rad na projektima koji me pomjeraju naprijed. S vremenom shvatiš da su iskustvo i rezultati najbolji način da izgradiš stabilno profesionalno samopouzdanje.

Što bi savjetovala mlađoj verziji sebe s početka karijere – i što bi poručila ženama koje su danas tamo gdje si ti bila prije nekoliko godina?
Mlađoj verziji sebe rekla bih da više vjeruje vlastitim idejama. Početak karijere često nosi potrebu da tražimo potvrdu od drugih, ali prava sigurnost dolazi kroz iskustvo i vjeru u sebe. Ženama koje su danas na početku karijere poručila bih da ne podcjenjuju svoju perspektivu. Kreativne industrije trebaju različite glasove i različite poglede na svijet. Svaka od nas nosi jedinstvenu priču, iskustvo i način razmišljanja koji mogu donijeti novu vrijednost i inspiraciju.

Kako vidiš svoju karijeru u narednim godinama – više kao vertikalni rast, širenje znanja ili traženje vlastite niše unutar industrije?
Vidim je kao kombinaciju svega navedenog. Važno mi je nastaviti razvijati strateško razumijevanje brendova i komunikacije, ali i širiti kreativne projekte izvan klasičnog marketinga. Paralelno s profesionalnim radom razvijam i svoj kreativni profil Una Visuals, na kojem često objavljujem vlastiti dizajn i kreativne projekte. Taj prostor mi omogućava da se nakratko udaljim od korporativne svakodnevice i uđem u svoj svijet mašte, gdje sebi dopuštam da eksperimentišem, griješim i stvaram dizajn koji će izazvati reakciju i emociju kod publike.

Postoji li knjiga, podcast ili osoba koja je imala posebno snažan utjecaj na tvoj profesionalni ili osobni razvoj – i zašto baš ona?
Na mene su najviše utjecali autori i kreatori koji spajaju dizajn, kulturu i društvo. Kao umjetnika, snažno me inspiriraju Salvador Dalí i Frida Kahlo. Dalíjev nadrealistički pristup umjetnosti, u kojem se stvarnost miješa s imaginacijom, pokazuje koliko kreativnost može biti slobodna i hrabra. Kroz svoje radove često je istraživao podsvijest, snove i simboliku, stvarajući slike koje nisu samo estetski zanimljive nego i duboko konceptualne. S druge strane, Frida Kahlo me inspirira svojom autentičnošću i hrabrošću da kroz umjetnost prikaže lična iskustva, emocije i identitet. Njene slike nose snažnu simboliku i pokazuju kako umjetnost može biti način ličnog izražavanja, ali i refleksija društvenih i kulturnih tema.

Kako doživljavaš odnos između različitih generacija unutar marketing/komunikacijskih timova – vidiš li više prilika za učenje ili češće nesporazume?
Mislim da je odnos između generacija u timovima velika prilika za učenje, ali i prostor gdje se često jasno vide razlike u načinu razmišljanja. S obzirom na to da radim u korporaciji sa velikim brojem zaposlenih, a pritom sam među mlađim članovima tima, svakodnevno primjećujem te razlike u pristupu poslu, komunikaciji i rješavanju problema.
Prednost mlađe generacije je, po mom mišljenju, to što se manje bojimo eksperimentisati i pogriješiti. Odrasli smo u okruženju koje se stalno mijenja – digitalne platforme, novi formati sadržaja i brza komunikacija su nam prirodni. Zbog toga često donosimo modernija i nekonvencionalnija rješenja za izazove s kojima se susrećemo. Istovremeno, iskustvo starijih kolega donosi stabilnost, što je izuzetno vrijedno u korporativnom okruženju. Kada se ta dva pristupa spoje – hrabrost za nove ideje i iskustvo u donošenju strateških odluka – timovi mogu postići mnogo kvalitetnije rezultate.