U svijetu koji od nas traži da budemo sve – i stabilne, i nježne, i ambiciozne, i prisutne – rijetko zastanemo i zapitamo se: gdje sam ja u svemu tome? Upravo u tom tihom prostoru između očekivanja i autentičnosti nastao je ovaj intervju s Draganom Mačar, geštalt psihoterapeutkinjom koja nas podsjeća na ono suštinsko – kontakt sa sobom nije luksuz, već osnova svakog ispunjenog života.

Njen put nije počeo iz savršenstva, već iz pukotine. Iz osjećaja da „imati sve“ ne znači nužno i osjećati se dobro. I upravo tu počinje priča koju će prepoznati mnoge žene – priča o hrabrosti da se pogleda unutra, da se preispita, i da se krene ispočetka, ali ovaj put svjesno. U ovom razgovoru, Dragana nas vodi kroz teme koje rijetko izgovaramo naglas: kako prepoznati da smo izgubile kontakt sa sobom, zašto je „zdravi kontakt“ temelj svakog odnosa – i sa drugima, i sa vlastitim emocijama – te kako napraviti prvi korak ka promjeni, čak i kada se ne osjećamo spremno.

Jer istina je jednostavna, ali često zaboravljena: ne moramo čekati savršen trenutak da bismo počele živjeti autentično.

Kao prirodan nastavak ove teme, WomanComm 8. aprila s početkom u 18:00 sati organizuje ekskluzivni webinar „Previše uloga, premalo mene“, koji će Dragana voditi za naše članice. Kroz ovu online radionicu, imat ćete priliku da dublje istražite kako balansirati različite životne uloge, prepoznati vlastite potrebe i vratiti sebi prostor koji vam pripada.

Jer ponekad, najvažniji korak koji možemo napraviti nije naprijed – već prema sebi.

Dragana, možete li nam ispričati kako ste odlučili postati geštalt psihoterapeut i šta vas je najviše inspirisalo na tom putu?
Priča je ona koja se vrlo često čuje: Imala sam sve, porodicu, brak i ljubav, predivnu djecu, obrazovanje, posao, prijatelje, hobije,… Ali osjećaj unutar mene nije odgovarao onome oko mene. Bila sam nezadovoljna i ujutro nije bilo nikakve radosti danu koji dolazi. Krivica što je to tako činila je sve još težim kao i strah da sa mnom nešto nije u redu.
Zakazala sam termin kod psihoterapeuta, otišla, i najjednostavnije rečeno – od te prve seanse već su se boje počele vraćati u moj svijet, počela sam razumijevati sebe, povezivati osjećaje sa uzrocima, vratila sam moć sebi.
Sve dalje se nekako otvaralo prema toj terapijskoj stolici za mene, obrazovala sam se i radila na sebi četiri godine u Geštalt Centru Um i tijelo u Sarajevu, diplomirala sam u Nišu, pa nakon toga još godinu dana na psihoterapijskoj propedevtici na CPS-u u Beogradu. Rodila sam se za ovaj posao. Sve moje, iskustva, osobine, sada i znanja koja sam stekla i stičem i dalje, prirodno rade svoj posao od prvog sekunda kada se klijent pojavi na vratima.

Spomenuli ste da ste prvi put došli na terapiju po nagovoru supruga i prijateljica. Kako je to iskustvo uticalo na vaš profesionalni izbor?
Moj suprug i dvije od mojih najboljih prijateljica su primjetili da nisam dobro, ona stara – kako se to već kaže. Interesantno je da sam tražila da terapeut bude muškarac, ne žena, i to je bio pun pogodak. To je razlog zašto danas mi u Heltiju naglašavamo ljudima da vjeruju svom osjećaju i da po svom osjećaju izaberu za sebe terapeuta ili terapeutkinju sa kojom će raditi. Da pogledaju naše slike, videe, članke, malo nas upoznaju i onda se odluče – zato sve te sadržaje i objavljujemo.
Ta prva seansa je bila toliko transformativna za mene da sam odlučila školovati se za psihoterapeutkinju i u potpunosti promijeniti moj život, karijeru, a i život moje porodice, preseliti se u Sarajevo i još puno toga.

Vi često govorite o “zdravom kontaktu” kao osnovi vašeg rada. Kako biste objasnili zašto je kontakt toliko važan za lični razvoj i emocionalno iscjeljenje?
Kontakt je sve, znanje o kontaktu, vježbanje biti u zdravom kontaktu, prepoznavanje kako smo u kontaktu, šta radimo i ne radimo u kontaktu, šta je ispod klišea i igranja uloga, svo iscijeljenje i sav lični razvoj dešava se isključivo u kontaktu – sa sobom, sa drugima, sa životom. Što bolje naučimo umjetnost i nauku zdravog kontakta kvalitetniji je život koji živimo i svaki pojedinačni dan u tom našem životu. A kvalitetniji je i naš odnos prema drugima i tada mi dajemo ono što je potrebno, našoj djeci, partnerima, prijateljima, porodici, našem poslu i svrsi života.

Koje su ključne strategije ili pristupi koje koristite kako biste klijentima omogućili da se otvore i rastu kroz terapiju?
Strategija koju koristim je sledeća: Potrudim se biti svjesna i prisutna u kontaktu. Kada mi klijent dođe ne zaboravljam ni na trenutak koja je moja uloga tu. Došao je čovjek, muškarac ili žena, ili oboje ako je u pitanju partnerska terapija, sa svojom mukom, sa svojim lutanjima, nesnalaženjima, ranama, željama. Moja uloga je da stvorim siguran prostor, da gledam, slušam, osjećam. Uz poštovanje i zainteresovanost kretaćemo se u temama klijenta i posmatrati ih pažljivije, senzibilnije. Na svakoj seansi trudim se da gradimo zdrav i autentičan kontakt – ono što smo kao terapeuti godinama učili kroz teoriju i praksu. Svoju ulogu ponekad doživljavam i kao ulogu advokata klijentovog dobra. Čak i kada klijent ne postupa prema sebi na način koji mu koristi, moj zadatak je da ostanem okrenuta njegovom dobru. Pitam, istražujem i pratim klijenta kako bismo zajedno otkrili mudrost i snagu koju svaka osoba već nosi u sebi.

Radili ste sa klijentima koji prolaze kroz traume, gubitke, anksioznost, samopovređivanje i složene životne situacije. Kako se pripremate za ovakve teme i kako održavate balans u svom profesionalnom i ličnom životu?
Naš posao je prelijep i mi smo privilegovani kao terapeuti. Zna biti jako težak ponekad, ono što mi čujemo na seansama neminovno ostavlja trag i na naš privatni život. Ja lično ne vjerujem u tu neku neprirodnu strogu granicu između ličnog života i karijere. To je tema koju ćemo lijepo preraditi i na online psihoedukaciji „Previše uloga, premalo mene“.
Na teške teme smo mi uvijek spremni kao terapeuti. Znamo kako ne potonuti sa klijentom šta god da donese, kako uzemljiti sebe, pobrinuti se za sebe, i onda i za klijenta na isti način. Mi ne tonemo, jer klijentu ne treba neko da potone sa njim. Plačemo, žalujemo, osjećamo bol klijenta i dijelimo ga sa njim. Budemo tu. Zacijeljujemo. A onda pronalazimo izlaz. Integrišemo iskustvo. I idemo dalje. Pojednostavljeno rečeno. Što je terapeut imao teža lična iskustva u životu, biće sposobniji da nosi teža iskustva klijenata. Jednostavna matematika.

Možete li podijeliti jednu lekciju koju ste naučili radeći sa klijentima, a koja bi bila korisna za naše članice?
Ima ih puno. Evo da izdvojim jednu: Nikada nije dobro pretpostavljati šta druga osoba misli i osjeća – uvijek ih pitaj! U terapiji, a u životu pogotovo!

Koje jednostavne tehnike ili savjete biste preporučili ženama da bolje osjete i razumiju svoje tijelo i emocije u svakodnevnom životu?
Ja volim pitanja i zapitanost, to nam pokazuje naše interesovanje – za nas same ili za druge ljude. Tako da – uvijek su dobra zastajanja prije reakcije na bilo koju situaciju. I pitanje sebi: „Kako sam sa ovim i šta mi u stvari zaista treba sad?“ Odgovor će nekad doći, nekad ne, ali i ova sama zapitanost će već imati blagotvorno dejstvo što je više primjenjujemo.

Rad sa mladim ljudima i ljudima koji mijenjaju životni put u kasnijim godinama pokazuje da je razvoj moguć u bilo kojoj fazi života. Šta je, po vašem iskustvu, najvažnije za osobe koje žele promjenu ili unapređenje svog života?
Napraviti prvi korak. Ne čekati. Nikad nećemo biti spremni. I potražiti pomoć uvijek, uvijek, uvijek kada nam je potrebna. To je najveća hrabrost.

Kako žene mogu prepoznati da su spremne za veće životne promjene i kako preći sa introspektivnog u akciju?
Ovde su vrlo važna jutra i večeri. Da li uvečer jedva čekam da se probudim sutra? Da li se ujutro radujem danu koji je preda mnom? Barem četiri dana u sedmici. Ako ne, vrijeme je za promjenu. U akciju se uvijek kreće isto – bez pretjerane analize jer analiza je paraliza. Posložim kratko šta treba i zakoračim nespremna. Nikad nismo spremni za novinu, spremnost ne čekamo. Malo poguram sebe da krenem. A na putu ću već polako saznavati šta mi je dalje činiti. Znači promjeni nije mjesto u glavi i u razmišljanju. Promjena je činjenje. Učinimo prvi korak.

Vi ste majka, supruga i profesionalka koja vodi vlastitu praksu. Kako uspijevate balansirati između profesionalnog angažmana i porodice? Koji su vaši savjeti ženama koje žele uspješno balansirati karijeru, lični razvoj i privatni život?
Uspijevam vrlo nesavršeno. Imam dane koji su katastrofa. Ono što sam uspjela postići na svojoj psihoterapiji je da sam ok i sa tim danima kao i sa danima kada briljiram. Ne zadržavam se previše ni na jednima ni na drugima.
Baš se čuvam toga da dajem savjete. To bi bilo kao da sam ja pametnija od nekoga a nisam. Savjeti izazivaju invalidaciju kod osobe kojoj se savjet daje. Ono što znam da je dobro pa to mogu predložiti kao novu perspektivu da se isproba je da se pitamo kako smo mi u sada i ovde sa tim svim ulogama koje nosimo i šta je ono što nam je zapravo potrebno u sada i ovde.

Spomenuli ste da sada ulazite u marketing i poslovnu priču. Kako ste se prilagodili učenju novih alata, a da pritom ostanete vjerna svojoj profesionalnoj filozofiji?
Pa izazovan je to put da vam iskreno kažem. Ali čula sam jednu super šalu negdje na mrežama. Kaže: Zašto psihoterapeuti pokušavaju postati influenseri? Zato što influenseri pokušavaju biti terapeuti. 😊
Humor je uvijek dobra stvar, potreban, ljekovit. Trudimo se u Healthy Contact-u poštovati osobnost svakog terapeuta i svako od nas na svoj način prolazi put izlaganja javnosti. Trenutno nas je u timu sedam psihoterapeutkinja i kao takve mi se dosta čuvamo u tom izlaganju, da to ide nekako u skladu sa nama i u skladu sa tim da smo početnici u marketingu. Priznati ono što jeste je pola zdravlja. Trudimo se i da se skupa zabavimo, da ne pametujemo puno i da ponudimo sadržaj koji će biti koristan ljudima. I sadržaj prema kome će nas lakše prepoznati ljudi koji bi mogli sa nama raditi i uzeti korist od psihoterapije.

Koji je vaš savjet ženama koje žele razviti vlastiti profesionalni brend ili biznis u polju gdje dominira lični kontakt i povjerenje?
Uh, teško pitanje. Hvala vam. Volim teška pitanja, ona nas potiču na razmišljanje, promišljanje i razvoj.
Mislim da je veoma važno ostati svoja. Ono što jesam. Ne onako rigidno, držati se svih svojih istih stavova i uvjerenja. Nego spontano, po prirodi života, biti u kontaktu sa tim ko sam ovde i sada i ostajati vjerna tome.

Koja iskustva ili ljudi su vas najviše oblikovali kao terapeutkinju i osobu?
Pa kao osobu moj pokojni otac koji je poginuo kada sam imala 10 godina. Onda sigurno i majka, brat, prijatelji, suprug i naša velika lijepa i teška ljubav, Zaharina i Zaharije, moji kćerka i sin. Brak i roditeljstvo. Fakulteti i edukacije. Zabava i prijatelji. Ljubav prema pozorištu. Inspirativna čarobna životna iskustva. Poražavajuća iskustva. A kao terapeutkinju definitivno najviše moj prvi psihoterapeut, učitelj, supervizor, Slaviša Savić, suosnivač Geštalt Centra Um i tijelo. Moja grupa sa kojima sam za četiri godine pregazila rijeke i planine u ličnom razvoju. Zatim svjetska književnost koju sam završila i učila od najjačih autoriteta iz ove oblasti, jer i književnost daje znanja o ljudima koja daje i psihoterapija. Psihoterapijska literatura. Ostali predivni terapeuti i učitelji od kojih smo učili tokom godina. Joga škola za bolje razumijevanje tijela u terapiji, ja sam instruktorica. I na kraju oni najvažniji, moji predivni klijenti, sa svim njihovim osobnostima, kompleksnostima, ljepotom i bolom.

Šta biste poručili ženama, članicama WomanComm kluba koje traže više hrabrosti, samopouzdanja i jasnoće u životu i karijeri?
To su najhrabrije žene našeg regiona tako da tu nemam šta da dodam. Samopouzdanje se mjeri time koliko mogu u sebe da se pouzdam da ću sebi raditi dobro. Jasnoća u životu i karijeri se traži u sebi, svom osjećaju, mudrosti tijela, u zdravom kontaktu. Ne samo u glavi i mislima. Čak bi se najmanje trebala tražiti u glavi i mislima. Mi smo cjelina, mi smo geštalt. Slušajmo i svoje tijelo, svoj osjećaj, svoja iskustva, kontaktne senzacije, ne samo glavu, analize i uvjerenja.

Sačuvajte link za pristup i pridružite nam se na radionici: https://meet.google.com/cnn-rprt-qrj