U vremenu kada nauka sve više mijenja budućnost društva, pitanje položaja žena u prirodnim naukama, medicini, tehnologijama i inženjerstvu postaje važnije nego ikada. Iako su izazovi i dalje prisutni, sve je više žena koje svojim radom, znanjem i međunarodnim iskustvom pomjeraju granice, grade nove prilike i postaju uzor mladim generacijama.
Jedna od njih je i dr. sci. Ljiljana Đukanović, bh. molekularna biologinja sa adresom na Tenerifima, zaposlena u tehnološkom inovacijskom institutu. Kćerka poznate bosanskohercegovačke glumice Jasne Diklić, Ljiljana je odrasla uz snažan osjećaj za umjetnost, obrazovanje i javno dobro i te vrijednosti danas prepoznajemo i u njenom naučnom i društvenom angažmanu. Ljiljana je voditeljica studentskog programa Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS-a) čija se godišnja konferencija „Dani BHAAAS-a“ održava od 4. do 7. juna u Sarajevu.
Ljiljana kroz svoj profesionalni angažman aktivno radi na povezivanju mladih istraživača iz Bosne i Hercegovine sa međunarodnom akademskom zajednicom, ali i stručnjacima u BiH. Poseban fokus njenog rada je mentorstvo, podrška mladima i stvaranje prostora u kojem djevojke i mlade žene mogu vidjeti nauku kao realan i ostvariv profesionalni put. U razgovoru za Woman.Comm govori o svom putu, važnosti podrške i mentorstva, ulozi žena u nauci danas te zašto volontiranje i rad sa mladima vidi kao jedan od najvažnijih dijelova svog angažmana.
Koliko je bilo izazovno graditi naučnu karijeru i šta vas je oblikovalo na tom putu?
Imala sam sreću da sam odrastala u okruženju koje me ohrabrivalo da učim, istražujem i biram put koji želim. Roditelji su mi uvijek pružali podršku, a tokom školovanja u SAD-u i Španiji imala sam priliku učiti od sjajnih profesionalaca koji su me inspirisali i koji su mi pokazali koliko je važno vjerovati u vlastite sposobnosti. Naravno, naučni put nije jednostavan. Nauka traži mnogo rada, discipline i strpljenja, ali upravo ti izazovi vas oblikuju i nauče da razmišljate dugoročno, da budete uporni i da ne odustajete kada stvari ne idu brzo ili lako.
Koliko su žene danas i dalje suočene sa preprekama u nauci?
Mislim da prepreke i dalje postoje, posebno u STEM oblastima gdje su žene još uvijek nedovoljno zastupljene. Često nisu direktne ni vidljive, nego dolaze kroz društvena očekivanja i poruke koje djevojke slušaju od najranijeg djetinjstva da su neke profesije „više za muškarce“, da trebaju birati sigurnije opcije ili da nauka nije dovoljno stabilan put. Kroz rad sa mladima u Bosni i Hercegovini često vidim koliko su djevojke talentovane, vrijedne i ambiciozne, ali i koliko im ponekad nedostaje podrške i samopouzdanja. Zato je važno da imaju uzore u kojima mogu vidjeti da je moguće uspjeti i graditi međunarodnu karijeru u nauci.
Koliko su vam značili mentori i podrška tokom karijere?
Značili su mi mnogo. Niko ne gradi karijeru sam, pogotovo ne naučnu. Imala sam nekoliko veoma važnih mentora i ljudi koji su vjerovali u mene, usmjeravali me i pomagali mi da rastem profesionalno i lično. Posebno kada ste mladi, nauka zna biti zastrašujuća. Važno je imati nekoga ko će vas podsjetiti da su greške dio procesa i da ne morate sve znati odmah. Danas i sama pokušavam biti takva podrška mladim ljudima, posebno djevojkama koje tek ulaze u svijet nauke.
Koliko su stipendije i prilike za obrazovanje važne za žene u nauci?
Presudne su. Sjećam se svoje stipendije za studij biologije u SAD-u i bez nje bi moj profesionalni put vjerovatno izgledao potpuno drugačije. Takve prilike ne donose samo obrazovanje, nego i osjećaj da neko vjeruje u vas i vaš potencijal. Zato su grantovi, stipendije i programi podrške posebno važni za mlade žene koje možda nemaju dovoljno resursa, ali imaju znanje, talenat i želju da uspiju.
Koliko vam danas znači rad sa mladima i volontiranje kroz akademske programe?
To mi je vjerovatno jedan od najvažnijih i najljepših dijelova rada. Volonterizam i mentorstvo doživljavam kao način vraćanja zajednici i priliku da mladima pružimo podršku kakvu smo i sami nekada imali. Kroz studentske programe i rad sa mladima često vidim koliko jedna prilika, razgovor ili mentor mogu promijeniti nečiji profesionalni put. Mislim da upravo na tome trebamo više raditi kao društvo i stvarati okruženje u kojem će mladi ljudi, a posebno djevojke, imati osjećaj da njihovo znanje i ambicija imaju prostor za rast.
Šta biste poručili djevojkama koje razmišljaju o karijeri u nauci?
Da budu hrabre i odvažne. Nauka nije uvijek lagan put, ali je izuzetno inspirativan i ispunjavajući. Važno je da budu radoznale, da postavljaju pitanja, uvijek rade na sebi, traže mentore i vjeruju da imaju pravo biti dio prostora u kojem se otkrivaju nove stvari i stvaraju nove ideje.
