Zadnjeg dana 2025. godine možemo zaključiti da je ova godina bila izazovna, brza i prepunа prilika za rast u svijetu komunikacija. U razgovoru s Bojanom Stanković, direktoricom komunikacija u marketinškoj agenciji Smart Vision, saznajemo kako su profesionalni izazovi oblikovali njen pristup radu, šta je naučila iz situacija koje su testirale granice kreativnosti i autentičnosti, te kako danas vidi ulogu žena u industriji. Od strateških odluka do stvarne povezanosti s publikom – otkrijte ključne lekcije koje nosi u novu godinu.

Koji profesionalni trenutak iz ove godine vam je bio najizazovniji – i šta vas je naučio?
Posao kojim se bavim prirodno ide u korak sa izazovima i to najčešće onima u kojima se očekuje da balansirate između kreativnih ideja, očekivanja klijenta i realnih ograničenja. Kako i svake godine i ove godine je to bio slučaj. U tom procesu, balansirajući učite se strpljenju, fleksibilanošću i prilagođavanju promjenama, što jesu najpoželjniji soft skillovi današnjice. Na kraju, upravo kroz te izazovne situacije najviše rastemo, jer nas tjeraju da preispitamo sopstvene granice i pronađemo nove načine da inspirišemo ljude oko sebe.

Šta je u komunikacijskoj industriji ove godine najviše promijenilo način na koji radite?
Brzina je postala standard, ali je “prisustvo svuda” postalo zamka. Ove godine sam još jasnije osjetila razliku između toga da ste stalno prisutni i toga da ste stvarno relevantni na mjestima gde publika ima razlog da vas sluša.
To je promijenilo način na koji planiramo – manje kanala radi kanala, više fokusiranih dodirnih tačaka koje imaju smisla u stvarnom životu ljudi. I digitalno i uživo. Paralelno, AI i automatizacija su ubrzali rad, ali su nam i podigli kriterijume. Ako svi mogu brzo da naprave “nešto”, jedina prednost je ono što se ne kopira – razumijevanje konteksta, integritet brenda i originalnost tima.

Koju lekciju iz 2025. nosite sa sobom u narednu godinu?
Da relevantnost ne dolazi iz kampanjskih vrhunaca, već iz svakodnevnih odluka. Komunikacije su ogledalo – ako u kompaniji nešto nije zaista utemeljeno, publika će to prije ili kasnije osjetiti, bez obzira na to koliko je dobar format ili kreativna ideja.
I još jedna lekcija – manje obećanja, više djela. Manje „zujanja“, više „meda“.

Da li je ova godina više tražila bržu prilagodbu ili autentičnost – i zašto?
Tražila je oboje, ali autentičnost je bila presudna. Prilagođavanje bez autentičnosti je samo gimnastika – djeluje brzo, ali ne drži pravac. Autentičnost bez prilagođavanja je romantika – lijepo zvuči, ali promaši realnost.
Zato sam insistirala da brzina bude alat, a ne identitet. Brzo možemo da proizvedemo sadržaj, ali sporije i pažljivije moramo da čuvamo ono što je najvrijednije – povjerenje.

Šta danas znači biti žena u komunikacijskoj industriji – u odnosu na prije nekoliko godina? Osjećate li da se glas žena danas više čuje?
Danas znači imati više prostora, ali i više odgovornosti. Da, glas žena se čuje više i to je važno. Ali nije cilj samo da se čuje, cilj je da utiče na odluke, na standarde, na kulturu rada.
Meni je posebno važno da taj glas ne ostane samo na motivaciji, već da bude i strateški. Da se vidi u tome kako gradimo timove, kako štitimo kvalitet, kako postavljamo granice, i kako širimo viziju bez odricanja od vrednosti.

Šta mislite da žene u komunikacijama rade posebno dobro, a o čemu se premalo govori?
Mislim da žene često izuzetno dobro drže “cijelu sliku”. Spajaju emociju i strukturu, umiju da čuju šta klijent govori, ali i šta prećutkuje. Umiju da prepoznaju rizik pre nego što postane kriza i da grade odnose koji traju, ne samo kampanje koje bljesnu.
Premalo se govori o toj vrsti profesionalne hrabrosti – o sposobnosti da budete i kreativni i odgovorni u isto vreme. Da ostavite lični pečat, ali da nikad ne zaboravite odgovornost prema timu, klijentu i publici.

Koji trend u komunikacijama vas raduje, a koji vas pomalo brine u godini pred nama?
Raduje me što se, polako ali sigurno, vraćamo suštini. Sve više brendova shvata da vrijednosti nisu spisak za prezentaciju, već način poslovanja. I da se povjerenje ne osvaja saopštenjima, nego odlukama i djelima koja traju.
Brine me hiperprodukcija sadržaja. Sa unapređenjem AI alata, sve je teže prepoznati deep fake sadržaj, posebno starijim generacijama. Ne smijemo izgubiti iz vida da živimo na tržištu gdje je sve više zastupljena publika 60+ godina.

Šta biste voljeli da klijenti bolje razumiju o komunikacijama u narednoj godini?
Voljela bih da klijenti još jasnije vide da komunikacije nisu “šminka”. To je sistem, kontinuitet i kultura. Reputacija, employer branding, ESG – sve to ne funkcioniše kao jednokratna kampanja, već kao arhitektura poslovanja.
I voljela bih da razumiju još jednu stvar – najbolja komunikacija ne ubjeđuje, ona razumije. Ne traži pažnju – ona je zaslužuje relevantnošću, dosljednošću i integritetom.

Koju promjenu priželjkujete – u industriji ili u vlastitom profesionalnom razvoju?
U životu priželjkujem, da sati, dani, sedmice traju duže, da neko konačno pronađe tu formulu koja nam daje više vremena za sve. U industriji priželjkujem vraćanje pravim vrijednostima i mjerilima gdje je važan kvalitet, a ne kvantitet. Manje performansa, više standarda. Manje “da bude viralno”, više “da bude istinito i dugoročno”. I priželjkujem da se kreativnost i strategija još čvršće vežu za odgovornost.
Lično, želim da još više njegujem ono što je meni temelj – tim, dobra atmosfera i vjera da je sve moguće kada dovoljno jako vjeruješ. Ali i kada radiš dosljedno, dan po dan. Bez prečica, bez buke i sa jasnim razlogom.